...She didn't believe in angels until she fell in love with one...
03.03.2008., ponedjeljak
samo razmisljanja...
sjedim prije 3 minute na balkonu svoje sobe... okrenut na jug, pogled na skolu, igraliste, vrtic... sve udaljeno 20 metara.. a odmah ispod trava i drvece.. divota...
stigla s faxa, zapravo iz ducana... setala par stanica, pa lijepo je vrijeme... da... ....jedva ustala i natjkerala se na predavanje... statistikaaaa, ne, nije to za mene :D al ono, nabacili kavicu poslije u Maraschinu i tako to... pa pjesice s vecom do sca, on papat ja domeka... a ia i mia na sistematski, hehehhe... luzeri :) nas to tek ceka u srijedu... i odlucim ja u konzum... po voce.. bas mi se jede... i kaj cu, necu cekat tramvaj... ajmo pjesice po suncu... divno... do trenutka kad se vrecica nije raspala taman nadomak pjesacke staze, ali jos uvijek na rubu zebre... lete banane... lete kiwii.... leti orbit... jana brusnica.... jabuke i narance.... loseeeee :) a snadji se sad kak znas... :) i sad papat nekajfinoga, a onda na nove medije back na faxic... mislim da cu sjest na balkon i uzivat u sunceku, samo da nadjem cosmo u torbi koja jos uvijek nije raspakirana :) .... a sad natrag na pocetak.. sjedim na balkonu, bosa, vruce hlacice i majcica... jana je kraj mene, pijuckam i citam cosmo... rujanu... o zivotnom treneru... i bas razmisljam kako je zena u pravu :) kad cujem neku viku, dernjavu, sto li vec... gledam, trazim izvor toga... locirano. zena u roznoj majci... objekt ljutnje i dernjave? psic, neko malo, cupavo, bijelo cudo sto veselo skace po igralistu... i naravno, ne slusa zapovijed gazdarice koja glasi- noa, dolazi ovamo! alo onako iz petnih zila, a narusi decibele normalne za vase usi.. i nista, ljutita zena juri prema psicu, on stoji, stoji.. pa se u zadnji tren izmakne i pobjegne. mislim ja- bravo mali! kad ono, uhvatila ga zena, podigla i krene ga tresti rukama... na kraju ga baci nekako od sebe al ipak se jadan dobro doceka na noge... i ono... nebi li psic trebao biti onaj koji ti podize raspolozenje kad te doceka doma i sav sretan sto te vidi... da, neda ti se u ranojutarnje setnje i hrpa obaveza mozda je ipak previse... ali ljeciti svoje frustracije na njima? a gadi mi se... al skoro svaki dan vidim nekog susjeda di udara psa il nesto slicno... a meni zaoooo, radje bi da udari mene... ... jednog cu dana imat psa... po mogucnosti zlatnog retrivera.. ili labradora... i bit cu dobra, obecajem...  |
20.02.2008., srijeda
tek tako...
iz dosade... :D
neda mi se razmisljat i mudro zborit, a opet... dosadno mi je... eto konacno da novu fotku stvaim gore :) dakle, anja jakopcevic, glavom i bradom... :)  |
27.01.2008., nedjelja
Every step must be placed so that I don't fall off
skupila se danas ekipica na msnu, u istom prozorcicu redom- mia, anci, picek i ja... e na kaj je to licilo... hahaha, zenski prozor :D
ko cure iz sex i grada... jedna ludja od druge... samo ne znam koja bi bila ko... sve carry? haha... to prozilazi iz prirode naseg buduce zanimanja, zakljucujem. curke su mi lude i bas mi je super... kak je mia pisala jucer... dobro je okruziti se slicnim ljudima jer onda znas da nisi jedini crazy...  odgledala sam tekmu... decki su kul enivej... ne znam zasto ljudi imaju tendenciju voljeti samo pobjednike. kad kazem pobjednike, mislim na apsolutne pobjednike... kaj se mene tice, decki zasluzuju pohvalu u svakom slucaju... a sad malo ... necega... ne znam znate li onaj osjecaj kad dolazite na rub.. lagano tonete, spustate se i sasvim ste svjesni tog... i mozete se izvuci iz toga. imate uze za koje se mozete primiti da ponovno ugledate sunce.  postoji problem. vi to ne zelite... svjesno se zatvarate u kutiju koja ne daje mogucnosti. svjesno zelite trpjeti bol. zelite biti osamljeni. ne znam sto je to u ljudskoj psihi da voli bol, da voli samocu. s vremena na vrijeme sjedim na tlu sama. volim cvrstocu i njegovu hladnocu. ipak, volim osjecaj povremenih potresa. volim uzdrmati tlo pod svojim nogama.  hocu li pasti kad zaplesem? to nikada ne mozes znati. ali iz ljubavi jednostavno pokusas...  ako padnem, slomit cu se u tisucu djelova. postat cu prah... bol ce biti jedino sto osjecam. ni to me nece zaustaviti. ustat cu i krenuti dalje. samo ne znam gdje ce ostati moje srce...  |
26.01.2008., subota
invalid
sjedim tako tu za kompom, noga nabubrila... ajd, natekla.. :D
buahaha nije smijesno, glupaco! ma kako nije kad namjeravam sama skinut to sranje s noge... ko ce se jos telit do draskoviceve u ponedjeljak? dakle, noga lagano plavi.. zeleni... dakle, neodlucno mijenja boje... neda mi se vise listat ovo sranje od handbook of independent journalism pa sam odlucila depilirat noge... ima jedan problem... ne, epilator radi kao nov. a vidi cuda, nov je :) zna otac sto kupit za bozic... dakle, epilator cupa ko lud, bogami... al mogu depilirat, epilirat, whatever u like, samo jednu nogu... problem? nema ga... manje posla, jupi jeeeiiii samo ce bit malcice neugodno ak ipak odsepam do draskoviceve da skinu to sranje... :D  |
28.11.2007., srijeda
jos sam tu....
nemogu vjerovat da sam pogodila korisnicko ime i pass... :D
oke i sad ne znam kaj reci... disem... u zgu...skacem po faxu i ucim.... da... i super mi je :)  |
26.06.2007., utorak
because...
bile danas na bazenu ifchek i ja... tak, malo, za promijenu... supach bilo, jos da je sunca vise bilo, di bi nam bil kraj. hihi
dani su zabavni, skacem okolo i uzivam. ne ucim nista. a prijemni za par dana. ne mogu. zivim u nekom drugom svijetu gdje su najvazniji prijatelji i ljubav. i super mi je. nda... kao da te iz dana u dan razocaraju najblizi, a ti padnes i opet ustajes. nije da ne mozes vise tako, pa zivot je ionako ponavljanje tog ustajanja, al s vremenom kosti bole. sto nas ne ubije, ojaca nas? da... istina je. ne mozes imati sve sto zelis, to je i ok. zivot postaje zanimljiv zbog mogucnosti da se ostavi san. zapravo, ponekad mislim da i postavljamo visoke ciljeve zbog straha da necemo imati za sto zivjeti ako postignemo svoj cilj. ne znam da li mi se samo cini, ali zvuci kao da smo zbilja sami krivi za sve patnje i boli koje si nanosimo. ok, zbilja ne znam. niti ne zelim razbijat glavu time. vjerujem da u svakom trenutku svog zivota mozes biti sreta. ako to zbilja i zelis. |
13.06.2007., srijeda
Remember tonight, for it is the beginning of always
 ...ona je voljela zimu i hladan vjetar na licu, on je volio ljeto i sunce na leđima... ...ona je voljela sanjati, on je živio u snovima... ...ona je samo željela, on je imao sve što poželi... ...ona je brojala korake prema zalasku sunca, on je trčao ususret životu... ...ona je znala što je tuga, on je znao što je ljubav... ...on je volio nju... ...ona njega još više... |
11.06.2007., ponedjeljak
* You stole the sun straight from my heart with no excuses just fell apart *
here i am... :) alive... mozda vise nego ikad.
zavrsila skola, dani lete... matura je tu, a onda i upisi. a nakon toga, ako bude srece, dugo toplo ljeto... maturalna je bila prekrasna, ali i tuzna... i tak.. proslo je puno vremena. dani, mjeseci. i bila sam sretna. jako. a onda se nest okrene i sve se pocne rusiti, a ti se ne trudis zaustaviti prirodno kretanje svemira. tesko dises, jos se teze smijes, ali dajes sve od sebe. na kraju krajeva, ti si ona cura koja se uvijek smije... i povrijedis one koje volis jer vjerujes da druge mozes voljeti jos vise. ne mozes voljeti dovoljno ljude koji su se za tebe mijenjali i postali bolji? ne znam... slomis im krila, kazes oprosti, nasmjesis se i odes...  i onda se smijes uz njega... drugaciji je. pruza ti drugaciju sigurnost. i sve je drugacije... i nadas se da ovaj put neces ponoviti pricu... okrenuti se i otici... love me if u can... leave me if u can`t i`ve learned how to fly, i`ve learned how to fall but i`m not sure if i would find strength to fight again  sometimes you just feel tired you feel weak and when you feel weak you feel like you wanna just give up but you gotta search within you try find that inner strength just pull that shit outta you ang get that motivation to not give up and not be a quitter no matter how bad you wanna just fall flat on your face and collapse.. **** sretna sam, ovo je tek odraz trenutacnog stanja ****  |
17.04.2007., utorak
|
tek toliko...
da vidite da disem... evo, mojih zadnjih 5 tjedana u skoli. ikad! zadnji testovi pa valjda kuzite da je guzva  zato me nema nikaj na blogecu. al uvijek nadem inspiraciju kad ga otvorim... zato ga i volim... jako, jako! i bas razmisljala kak nebi imala snage izbrisat ga.sad sam malo vise paznje posvetila majspejsu hihihi.al vracam se pocetku,uskoro. ~~~*~~~ rezime ~~~*~~~ ferje je bilo supach... aktivno, kak bi se to reklo...      docekala i ja svoj 18-ti! dobila puuuno cestitki i neke su fakat bile zakon, zakon... elina naprimjer... i tak, festica jos nije bila jer se ljudi razbjezali,al bude. ema je u bugarskoj... pa onda festa :)  sve u svemu,proslo i moje zadnje ferje takve vrste... mogla bi pisat satima sad o svemu, al sama sebi nedam. mozda jednom.. ko zna... e da.... imam svoju fensi smensi haljinicu za maturalnu... skupaaaa, pa cuvam ko oko u glavi i ipak je crna, a ne zelena. malo smrci radi toga jer ipak ja obozavam zeleno, al detalji budu zeleni pa bude mi srce na mjestu, il bar tu negdje  enivej, ne brinite. dobro sam. mozda grizem ljude oko sebe.. al to je skola kriva! nisam ja!  ljubim vas sve... …Obećaj sebi… obećaj sebi da ćeš biti tako jak da ništa neće narušiti tvoj mir, da ćeš govoriti o zdravlju, sreći, dobroti svakome koga susretneš, da ćeš pomoći ljudima da se osjećaju vrijednima i posebnima, da ćeš uvijek gledati sunčanu stranu života i da ćeš učiniti svoj optimizam stvarnim, ćeš misliti, raditi i očekivati ono najbolje, da ćeš biti oduševljen uspjehom drugih kao svojim vlastitim, da ćeš zaboraviti pogreške prošlosti i prionuti za ostvarenje budućnosti, da ćeš uvijek imati nasmijano lice i da ćeš svakom živom stvoru podariti osmijeh kad ga susretneš, da ćeš sve svoje vrijeme uložiti u osobni rast kako ne bi imao vremena kritizirati druge, da ćeš biti prevelik za brigu, preplemenit za ljutlju, prejak za strah, i presretan da bi slavlje i pobjedu prepustio drugima! Ivan Pavao II. |
13.03.2007., utorak
an angel in me
left outside alone....
trying so hard to find my way back in can`t reach your hands are you still breathing?  i don`t want to feel neglected i just want smile back on my face i want to forget the pain and my eyes filling with tears  i can`t do it anymore, i just can`t. i tried, i tried really hard i`m sorry for... not being strong enough.  i can`t be an angel. i don`t know how to fly.. i lost my wings...  |
10.03.2007., subota
.......
SRETAN RODJENDAN EMAAAAAAA!
tak je sad nasa emica velika i punoljetna pa ko zna.. mozda je vrijeme da joj kupimo kremicu protiv bora...   btw. zahvala kikici za sve fotkice koje su prethodna dva posta jer je ona vrijedna i marljiva i zna kad treba nosit fotic u skolu... mwaaaa |
05.03.2007., ponedjeljak
collide
howie day- collide
The dawn is breaking A light shining through You're barely waking And I'm tangled up in you Yeah  I'm open, you're closed Where I follow, you'll go I worry I won't see your face Light up again  Even the best fall down sometimes Even the wrong words seem to rhyme Out of the doubt that fills my mind I somehow find You and I collide  I'm quiet you know You make a first impression I've found I'm scared to know I'm always on your mind  Even the best fall down sometimes Even the stars refuse to shine Out of the back you fall in time I somehow find You and I collide  Don't stop here I lost my place I'm close behind  Even the best fall down sometimes Even the wrong words seem to rhyme Out of the doubt that fills your mind You finally find You and I collide  You finally find You and I collide You finally find You and I collide pjesma.... hehe, dok se sjetim kak sam nekad plakala uz howie day... pjesme su prekrasne... mozda je i bolje da ih je buraz zbrisal s kompa... sve kaj mi keko bil poslal... uf! ocu opeeeeeeeet :) inace sam super.... nekak mi dosta bloga lagano. ne znam... mozda odmor mali, mozda ne.... kak vele.....   anyway, kisses |
02.03.2007., petak
I wanna be the smile you put on your face
dakle.. maskare
 masa- seljacica koja je cak i kuhana jaja imala sa sobom... i kao bila blatna od kakao praha. supach... vugi- frajer... :) nemam reci  maja i dunja.... yo man! wazzz up? :)))  aida,ema, majtina, ifco i ja  aida, cisa, iva, marina, ja, ema, ifchek, majtina  emil i njegova friz...  cure i decki.... :)  a ovak izgleda kad cijeli jedan razred drukaca odluci biti drugaciji :))) decki svudaaaaaa, svuda oko naaaas, iz daljine jedva cujno doooopiiireeee tvooj glaaas :))) |
26.02.2007., ponedjeljak
opet sljikice.... ( maskare, izrada panoa z maturalca.. )
*klik fotkice, koga zanima :) *
 sanelci i ja na pocetku :)  sanela... mislim... nda... cemu gubiti vrijeme, ne? imali smo samo 8 dana :)  ` anja, anja...` `kaje?` `a kaj je tebi filo? :))` ` ` marina u akciji :)  sanela, marina, sanda, iva, kikica... ja slikam... da se zna :)  ovo epo belo... to smo mi! gracie iz croatie :)) ja, tihana, kikica  sanda i ja .... i ve mi se vec neda.... posle ostatak. moram do xenie gledat haljine za maturalnu i dogovarat .... cmokaaaa :) edit  evo kak smo epi...  zadovoljne smo :)  radna ekipica....-> kika, marina,sanela, sanda, iva slika i dva uljeza :) aida i megi |
23.02.2007., petak
*.*.* just dance *.*.*
kaj da velim?
fali mi ples... jako... danas curke imaju nastup... i znam da bude super. rulaju... rulale smo od samog pocetka.. i bas mi zal kaj nebum tam... ajoj. ja tuzan... ipak su to moje curke... bila sam tam dok smo zakljucile da budemo hyphy... ludilo... kakvi su to smehi bili...  and just dance... and if you have to keep dancing. til you lose yourself or find yourself again  dance like nobody is watching...  Oh dancing with myself Oh dancing with myself Well there's nothing to lose And there's nothing to prove I'll be dancing with myself  Don't be afraid, take my hand Forget the world Will you dance, dance with me  As time fades away My arms will keep you safe It's just you and me Dancing in this dream  I see you looking at me I can tell by your eyes that your feeling me and I really want you to get close with me. So wont you dance with me...dance with me.  Dance me to your beauty with a burning violin Dance me through the panic 'til I'm gathered safely in Lift me like an olive branch and be my homeward dove Dance me to the end of love  Oh! I wanna dance with somebody. I wanna feel the heat with somebody. Yeah! I wanna dance with somebody, With somebody who loves me.  |
19.02.2007., ponedjeljak
...bio sam sretan...
duuugo nisam pisala. bil je buraz doma pa je on krif. ;-) trebala sam natipkat neki post o posjetu zg-u tj. nsb-u (knjiznici) i aliju i majtini. ozbiljno je bilo ludo, nezaboravno, al kad dozivljaj splasne s vremenom. zal mi je, al bilo bi preglupo i nebi dobro ispalo da se sad trudim... mislim da bude to ipak ostalo kao nas dozivljaj. zakon dan. sam da zahvalim toxyn kaj je muza pustila da ide s nama... ne znam kak izlazi na kraj s njim, hehe. svaka cast....
btw, ina- sretan rodjendan!  ovo kaj bu sad puno slova.... citati iz knjige su, paaaaa... procitah upravo camusovog stranca... krenula sam citat knjigu mislim da vec dvaput... dosla do koje 30te stranice i zakljucila da to nije jedna od onih koje cu voljeti. i krenula opet iz pocetka. nekako prejahala tu 30tu stranicu i nastavila dalje... hm da... vatever. covjeku umre majka. i on kaze recimo to ovako- okej. dobro. sta je, tu je. ha??? nejde to tako.... dakle knjiga zapocinje i vise nego dobro. `danas je majka umrla. ili mozda jucer, ne znam. dobio sam brzojav il uboznice;`majka preminula. ukop sutra. s postovanjem.` ali, to nista ne znaci. mozda je to ipak bilo jucer. uboznica je u Marengu, osamdeset kilometara od Alzira. krenut cu autobusom u dva sata i stici tamo negdje poslije podne.` i krene covjek... ono, sta se mora, mora se. ide, duznost mu je. nje da se osjeca lose ili tuguje. recimo da ne zeli raljutit sefa i trazit vise dana slobodno pa se sutra vraca na posao. odbija vidjeti majku, provodi sate uz lijes, puseci i pijuci kavu. ravnodusno. i razmislja o necem desetom. prijatelji iz uboznice tuguju, umiru od bola. ali ne i on...opis pokopa. koji na kraju krajeva nema veze s pokopom nego naporem koji je ulozio da dodje do groblja jer je stravicno vruce. uglavnom, njemu je sve ravno...opisi i opisi. susjeda, susjedovog psa, djevojke... nothong special, sve je previse ravnodusno, melankolicno i dosadno u neku ruku. i na zamolbu susjeda pise pismo u njegovo ime, ovaj prebije ljubavnicu, onda ih napadne od ljubavnice brat, rani susjeda... i on se odlocu osvetiti. ako je to soveta. jer kao da nije svjestan sta radi i zasto radi. al radi. enivej, ubije tog brata s 4 hica iz pistolja. odveden na policiju, proispitan, zatvoren. ceka sudjenje. danima ne razmislja previse ni o cemu... doceka sudjenje. shvati da se raspravlja o njemu, a zapravo bez njega. nema pravo ista reci osim dok ga pitaju. sude mu jer nije plakao na sprovodu majke, jer ju je smjestio u uboznicu i jer ne pokazuje osjecaje. da, on se nikada za nista nije pokajao.i sve se svodi na promatranje ljudi u sudnici. na kraju je branitelj prilicno siguran da ce dobiti neku kaznu od par godina robije ili zatvora. jedno od zanimljivih razmisljanja u zatvoru- `tada sam shvatio da bi covjek koji bi samo jedan dan zivio na slobodi mogao prozivjeti i stotinu godina u zatvoru. imao bi dovoljno uspomena da mu ne bude dosadno. to je u neku ruku bila pravednost.` `izmedju slamnjace i dasaka naisao sam bio na zuti i proziran komadic starih novina koji je bio gotovo slijepljen sa suknom. tu je bio opis dogadjaja, kojem je nedostajao pocetak, a dogadjaj se zbio negdje u cehoslovackoj.jedan se covjek iz nekog ceskog sela otisnuo u svijet ne bi li se obogatio. nakon dvadeset i pet godina vratio se bogat, sa zenom i djetetom.njegova majka i sestra drzale su svratiste u njegovu rodnu selu. da bi ih iznenadio, ostavio je zenu i dijete u nekom drugom svratistu i otisao majci, koja ga nije prepoznala kad je dosao. palo mu je na pamet da se nasali i da uzme sobu kod njih. pokazao im je vsoje novce. u noci ga majka i sestra ubise batom da ga opljackaju i bacise mu tijelo u rijeku. ujutro je dosla zena i nehotice otkrila tko je bio taj putnik. majka se objesila, a sestra bacila u bunar. bit ce da sam tu pricu procitao tisucu puta. u jednu ruku bila je nevjerojatna, a u drugu ruku posve prirodna. bilo kako mu drago, zakljucio sam da je putnik pomalo i zasluzio takvu sudbinu i da se nikad ne valja igrati.` tri puta odbija svecenika jer, kako kaze, ne vjeruje u Boga. svecenik se trudi, al on je ustrajan i ne vidi smisao u svemu tome. njegovom zivotu je kraj. i on to ravnodusno prihvaca. svi svecenikovi pokusaji ostaju bezuspjesni i na kraju on gubi zivce i dere se na svecenika- ` ste se mene tice smrt drugih, ljubav jedne majke, sto se mene tice njihov Bog, zivot za koji se neko odlucio, sudbina koju je odabrao, kad jedna jedina sudbina odabire mene i sa mnom na milijarde povlastenih okoji, kao i on, tvrde da su mi braca. razumije li, razumije li napokon? svi su povlasteni. postoje smao povlasteni. i ostali ce jednog dana biti osudjeni. i on ce biti osudjen. sto mari ako ga optuze zbog umorstva i smaknu zato sto nije plakao na sprovodu svoje majke? ..... gusio sma se vicuci sve to. ali kljucari su mi vec oteli iz ruku ispovjednika i prijetili mi. on ih, medjutim, umiri i zagleda se nacasak nijemo u mene. oci mu bijhu pune suza. okrenu se i nestade.............. ... u tom trenutku, na izmaku noci, oglasise se sirene. navjestale su odlazak u svijet koji mi je postao zauvijek ravnodusan. prvi put nakon dugo vremena pomislih na mamu. ucini mi se da razumijem zasto je potkraj zivota nasla zarucnika, zasto se pretvarala da sve pocinje iznova. tamo, tamo takodjer, oko one uboznice gdje se gase zivoti, vecer je bila kao sjetno zatisje. nadomak smrti, bit ce da se mama osjecala osobodjena i spremna da sve ponovno prozivi. nitko, nitko nije imao prava da za njom place. osjetih se spreman da sve ponovno prozivim. kao da me ona silna srzdba ocistila od zla, oslobodila nade, pred ovom noci krcatom znamenjem i zvijezdama, otvorih se prvi put put njeznoj ravnodusnosti svijeta. osjecajuci da je tako slican meni, da je napokon bratski blizak, uvidjeh da sam bio sretan, i da sma jos sretan. a da se sve ostvari, da se ne osjecam toliko sam, ostalo mi je samo da pozelim da na dan mog smaknuca bude mnogo gledalaca i da me docekaju povicima mrznje.`  ne znam kaj reci. ostala sam zapanjena zavrsetkom... strgalo me.... malo me podsjeca na kafku i njegov proces.... ne znam |
05.02.2007., ponedjeljak
ThE wOrLd Is WaItInG fOr ThE SuNrIsE
pukla je ladica... u stolu. i to prva... uzas. sad imam ladicu bez prednje strane. svasta... previse knjiga. mora da je od toga.
da, svi znaju moje biljeznice s hrpom prekrasnih misli, ispisanim recenicama iz omiljenih knjiga... i sad je bas na pod ispao neki papiric...  kad saznas sto dolazi poslije srece, neces vise zudjeti za njom. oprosti onima koji ti cine zlo. ako je nenamjerno, nisu krivi. ako je namjerno, protuprirodno je i dostojno zaljenja. ne muci tijelo dugotrajnim razmisljanjima, i ne muci duh. ne krivi sebe iz proslosti, tvoje su greske bile nuzne. ljubav je jedina bitka u kojoj svi gube ili svi pobjedjuju. ljubav je rana koja se iscjeljuje ljubavlju. nije ti prvi put da gubis na mjestu pripremljenom za pobjedu. ne biraj trenutak kada ces se pribliziti covjeku, svi su trenuci pravi. pruzi covjeku kojega si pobjedio ruku i zahvali mu. bez njega nikad ne bi postao pobjednik. obuzdaj svoju mastu. u njezinoj se neizmjernosti krije zacetak tvoje nesrece. na buduce gledaj ocekujuci, na proslo ne zaleci. ne trazi izvor svoje velicine izvan sebe. neces ga naci. i ne vjeruj svojim ocima ako trazis istinu. i ne trazi istinu ako ne znas sto ces s njom.  da... volim takve stvari. volim razmisljati o svemu... a sad vama ostavljam na razmisljanje... |
31.01.2007., srijeda
DEVIL MAY CARE
 “Ako moramo birati između dvije misli ili dva postupka, trebali bi se sjetiti da ćemo umrijeti i pokušati živjeti tako da naša smrt ne donese zadovoljstvo svijetu."  Kao što se ponekad dogodi, trenutak je zastao... Lebdio je i trajao... Mnogo duže od običnog trenutka. Zvuk se zaustavio... Kretanje je stalo... Mnogo, mnogo duže od trenutka... A zatim je taj trenutak prošao. naucila sam s vremenom zivjeti za danas. ne za jucer, ne niti za sutra. jer jucer ne mogu vratiti niti promijeniti, a sutra jos nije doslo. i mozda zvuci grubo, al mozda niti ne dodje. vec jedno vrijeme zivim za danas, stovise- za ovaj trenutak. i super je... volis ljude oko sebe, oprastas, dijelis i sretan si. i zivis punim plucima, ne zalis ni za cim.... ne znam koji je smisao zaljenja. da, neke smo stvari napravili kako nismo trebali, ispalo je krivo. al vjerujem da za sve postoji razlog i da smo upravo zbog svih tih gresaka danas tu, ovakvi kakvi jesmo. i volimo svoj zivot. cemu zivjeti tako da zalimo za onim sto smo ucinili, ili jos gore- za onim sto nismo? ili s druge strane da stalno strepimo sto bi se sutra moglo dogoditi? to je gubitak vremena. steta zivota. zivot zbilja nije nista drugo vec trenuci koji nas cine zivima. ponekad su to trenuci patnje, boli, samoce. a opet... postoje trenuci beskrajne srece, zadovoljstva i topline. zivjeti od trenutka do trenutka. zivjeti punim plucima i biti sretan... to je zivot kojeg vrijedi zivjeti. |
29.01.2007., ponedjeljak
imagine
Imagine
Imagine there's no heaven, It's easy if you try, No hell below us, Above us only sky, Imagine all the people living for today... Imagine there's no countries, It isn't hard to do, Nothing to kill or die for, No religion too, Imagine all the people living life in peace... Imagine no possesions, I wonder if you can, No need for greed or hunger, A brotherhood of man, Imagine all the people Sharing all the world... You may say I'm a dreamer, but I'm not the only one, I hope some day you'll join us, And the world will live as one. slusam pjesmicu pa ono... prekrasna je... btw, nema tih rijeci kaj bi ja opisala kak je zivot lijep....   |
25.01.2007., četvrtak
deset manje poznatih stvari o meni...
bas mi je bilo kul pisat ono nekaj kaj ljudi ne znaju o meni... je da je malo teze, al fora ispadne.
pa evo ga....  *Mama me kak malu dopelala u skolu na nastavu i bilo mi je super kul. potegla mi je crtu na ploci kao koji je moj dio ploce i dala sarene krede nek se zabavljam.. a ona i razred su obradjivali nekaj. makar su se vise meni, maloj bebi, smijali :))) al sjecam seetoga i bilo je bas fora. **mrzim pretjeranu pedantnost moje majke i to kaj sve mora biti na svom mjestu, a nikad nist nije dovoljno dobro. pa se cak i kvacice za ves slazu po bojama... al ocito je to imalo utjecaja na mene, pitaje cure kaj su trpele na moru od mene?! odma sam morala oprati sudje jer me zivciralo naslagano u sudoperu. one su gledala seriju, a ja sam to prala i cistila. i tak to... nije da mi je soba bas uredna i ono, al ne znam... volim biti sama na svojemu i onda se volim probinut da je cisto i uredno.  **delala sam intervju za tv s lukom nizeticom... prosle godine? tak nekaj... (i ne hvalim se s tim ) **Imala sam kornjacu koja je bila starija od mene i uginula je dok sam ja imala kojih 10 god, a ona tak kojih 12. onda nisam htela kornjacu jer nisam htela da opet ugine… I u prvom srednje sam rekla mami d aocu kornjacu. I dobila ju…. Bila je ziva kojih par mj stalno sam se igrala s njom al joj se nest desilo s oklopom I jedan dan sam dosla doma i skuzila da je uginula. Uzela sam ju iz akvarija Ii 3 sata tulila ko kisna godina. Da, i u skoli sam te dane sjedila uz prozor i tulila….* *Od kad znam za sebe gnjavim da hocu zlatnog retrivera ili labradora pa mi je buraz obecal da bu mi to poklon od njega z avjencanje dok bum se zenila…tak da, ko god me misli zenit... da znate **Nemogu smislit baku, tatinu mamu i ak slucajno nekom padne na pamet dad ok bum studirala u zgu zivim kod nje, odrekla bum se jedne godine faxa i radje delala negde da si zasluzim pare.. * *Nebrem namignuti s desnim okom.. i da... nebRem Reci `R`  **Mrzim kukce… bilo koje vrste. Al najgori su oni kaj gmizu…. Jezim se od toga. Al sam sad na moru prevladala neke strahove jerk o bu od nas 4 cure ubijal stonoge po stanu?  **Obozavam plivati i mogu plivati 3 dana ak treba. Proplivala sam bez pomocnih sredstava s nepune 4 godine… I od onda sam s majkom plivala u najvece dubine, naravno, dogovor je bil ak se umorim, da se primim za njeno rame i nastavimo plivati…. Tak da nije za mene samo brckanje u plicaku nego postene ture plivanja. **Volim andjele jer su mi jednostavno slatki… I imaju krila koja odma vezem uz nebo i let…. A nebo je kul… *  |
